Tko voli nek izvoli ili "O prostituciji"

subota , 04.01.2014.

Nedavno ja browsam po fejsu i naletim na članak sa Crackeda o prostituciji. To je bilo zapravo svjedočenje jedne bivše prostitutke koja je radila u jednom (u SAD-u) poznatom lancu bordela u Nevadi (gdje je prostitucija legalna). I tako zainteresiralo me to iz pravnog aspekta pa sam išao vidjeti na wikipediju o pravnom statusu prostitucije u Europi. Na moje iznenađenje (imao sam neku predodžbu za koju sam krivo zaključio kako je potpuna), prostitucija je legalna u većem dijelu Europe! Jasno, kad se kaže prostitucija, svima na pamet padne Nizozemska ali priča je puno kompliciranija. Za početak ću još spomenuti da se ne vidim kako koristim usluge neke prostitutke (ali tko zna, da je prejebena i da imam para...) ali imam neka uvjerenja oko slobode pa tko voli nek izvoli! Evo za početak jedna karta!

(crveno i rozo - zabranjena prostitucija, plavo i zeleno - legalna prostitucija)

Orijentirati ću se više manje na EU i još pokoju zemlju. Dakle, iz karte vidimo u koje nepopularno društvo spadamo. Crveno znači da je prostitucija zabranjena, a kažnjavaju se prostitutke. Rozo znači da je prostitucija zabranjena, a kažnjavaju se klijenti. Ovi zeleni imaju legalnu i uređenu prostituciju i legalne bordele. Svjetlozeleni isto ali su bordeli zabranjeni. Plavi samo toleriraju prostituciju bez ikakvog uređenja. Naše postkomunističko društvo polazi sa stajališta da je prostitucija nemoralna, dok ovi sjevernjaci žele zaštititi žrtve traffickinga.

Pa krenimo na nemoral. Kakva besmislica! Meni je odlično kad god čujem da se netko u RH poziva na moral kao nešto apsolutno. Evo primjer - moralno je dati novac siromašnom čovjeku ali je moralno neutralno ako ne damo novac siromašnom čovjeku koji je radno sposoban i može naći posao ali ne želi. Boom! Relativnost morala dokazana. Uostalom, moral je u oku promatrača tako da što se mene tiče ne moramo dati novac ni ovom prvom ako nećemo. Ali osuđujemo prostitutke! Razmišljam i na pamet mi ne pada niti jedan valjan razlog u korist zabrane. Protiv zabrane mi na pamet pada nekoliko razloga. Ako ništa drugo, onda zato što nije na državi da se petlja u to koga mi jebemo i hoćemo li za to dati/primiti novac! Jel možete zamisliti koliko je to iracionalan koncept? Znači na drugi način možete učiniti da se druga osoba dobro osjeća (recimo masažom) i primiti novac za to ali se ne smijete pojebat s tom osobom i za to primiti novac. Efektivno država zabranjuje da koristite dio svojeg tijela u komercijalne svrhe. To je u nekim slučajevima ok. Recimo država zabranjuje da dijelovima tijela nanosimo tjelesne ozlijede drugoj osobi. No ovdje ne samo da nema tjelesnih ozlijeda nego se korisnik usluga još i dobro osjeća, dok se onaj koji koristi "usluge prebijanja" baš i ne osjeća superiška. Prostitucija postoji zbog potražnje. Znači kažnjavamo pružatelje usluga ali osobe odgovorne za to pružanje usluga puštamo na miru! Bilo bi pošteno da ako već kažnjavamo ikoga, kaznimo obje strane. Kao kod posjedovanja droge. Iako i to mi je iracionalno jer ako se ja želim drogirati, let me be! Dobar dio zabranjenih droga uopće nema dugoročne štetne posljedice, a većina nije štetna ni blizu kao alkohol. No o tom potom! Al da se malo nasmijemo - prostitutke u Zagrebu stoje 100 metara od zgrade Državnog odvjetništva. :D No vratimo se na temu morala. Što se mene tiče, uopće nije potrebno navoditi druge razloge protiv zabrane prostitucije. Jedini ozbiljan prigovor je trafficking. Da, ropstvo postoji i u zapadnom svijetu (ako se mi tako možemo nazvati). No o tome malo kasnije. Naveo bih par razloga za legalizaciju prostitucije. Prvo i osnovno, država bi mogla ubirati poreze (pdv, dohodak, dobit). Po meni bi optimalno bilo da se dopuste bordeli tako da se može ubirati pdv na transakcije, porez na dohodak od prostitutki i porez na dobit od bordela. To bi ubrajalo i ostala davanja što me dovodi do razloga broj dva - prostitutke bi za to dobivale mirovinski staž i zdravstveno osiguranja. Čisto sumnjam da bi ijedna imala nešto protiv toga, a po meni je to u javnom interesu. Razlog broj 3 - zdravlje prostitutki. U uređenom sustavu, prostitutke moraju ići na redovite zdravstvene preglede što štiti i njih i klijente. Razlog broj 4 - kriminalitet bi pao jer zašto pružati ilegalne usluge ako možeš legalne i time još i više zaraditi. Razlog broj 5 - klijenti se više ne bi morali skrivati. 6 - pala bi nezaposlenost. :D 7 - prostitutke bi bile zaštićene fizički i pravno. Eto to je bilo from the top of my head. Dalo bi se to razraditi. Ta nije bez razloga prostitucija raširena od davnih vremena!

Krenimo s onim ozbiljnim prigovorom, a taj je trgovina ljudima ilitiga trafficking. Svakako ozbiljan problem u današnje vrijeme, pogotovo u zapadnijim krajevima. Međutim, korištenje traffickinga kao argumenta protiv prostitucije je logička pogreška! Čitao sam neke članke na Guardianu o tome kako se u nordijskim zemljama zabranjuje prostitucija "jer je nemoguće diferencirati između legalne i ilegalne potražnje". Pa mislim jebemu život, nije ti onda reakcija zabranit sve skupa! Jer npr. u RH se švercaju cigarete iz ex-yu zemalja. Što ćemo mi napraviti? Ne valjda zabranit sve cigarete? E pa ovi su to napravili. Znači imamo situaciju u kojima mlade cure iz nerazvijenih zemalja dobivaju ponude da odu radit kao frizerke ili kaj već u Amsterdam, a ono završe u red light districtu. Svakako tragično. Ali većina prostitucije (tako sam čitao) je bez prisile no ajmo i njih zabranit jer inače nam tu dovode moderne ropkinje (ali dovodit će nam ih i unatoč zabrani jer koja zabrana je eliminirala zabranjeno ponašanje). Navodno to militantne feministkinje forsiraju jer "prostitucija degradira žene". Pljunem ja tim osobama u facu! Beyonce degradira žene sa svojim booty-shakin' and whatnot ali ona to smije raditi jer slobodno izražavanje je temeljno ljudsko pravo! Ali iznimka je ako se hoćeš jebat za novac, da. No zapravo nije uvijek, smiješ se jebat za novac ako to radiš pred kamerama. Pretpostavljam da to nije bed jer nitko se ne trafficka za pornografiju. Mhm, mhm, ajmo si to govoriti. Licemjeri! Trafficking, kao i prostitucija, postoji jer postoji potražnja za njim (ne samo za žene, muškarci se prodaju za fizički rad like in the good ol' days). Međutim, da bismo spriječili da traffickane cure budu dovođene u bordele, možemo uvesti stroži nadzor! Recimo tako da kao prostitutke mogu raditi isključivo državljanke države u kojoj se nalazi bordel (a u našem slučaju i cijele EU zbog 4 slobode). Državljanstvo u državama EU se državljanima žnj država baš i ne dijeli šakom i kapom. Eto jednog rješenja! Druga mjera bi bila bolji nadzor vanjskih granica EU. Pa čak i vozila državljana EU koji su bili izvan EU. Nisu ljudi cigarete da ih možeš stavit ispod sjedala i nadat se da na granici nemaju pesa. Jer apsolutna zabrana prostitucije šteti poštenim prostitutkama koje to rade svojom voljom, a maksimalna regulacija ih štiti. Ovaj drugi dio rečenice ide onim plavim državama koje nemaju regulaciju. To je isto kao kad želimo zaštititi zdravlje ljudi pa zabranjujemo određene droge sa minimalnim negativnim učinkom umjesto da obrazujemo pučanstvo o štetnim učincima i reguliramo tržište lakih droga. Jer glavno da se smijemo trovati nikotinom i alkoholom ali sačuvaj bože da ušmrčemo neku mdmu. Svakakvi glupani imaju utjecaj u društvu, a još veći glupani ih slušaju. Teško nama...

Zašto slavimo Novu godinu i još neke praznike ili "O nihilizmu"

subota , 28.12.2013.

Da odmah razjasnim što je nihilizam jer smatram da većina to ne zna. Radi se o odbacivanju starih/tradicionalnih vrijednosti. Jednostavna misao, a toliko sveobuhvatna! Kod mene to proizlazi iz skepticizma jer preispitujem apsolutno sve što razumijem ili mogu razumijeti, a većina tradicionalnih vrijednosti na ovim prostorima je bezveze.

No da, Novi god! Moj najveći problem s Novom godinom je taj isforsirani tulum i cijela atmosfera koja ga prati. I Božić pridonosi tome jer su to kao 2 trenutka u kojima sve stane i onda se nastavi po starom. Nisam vjernik pa ne slavim Božić i smatram da je smiješno darivat se i imati bor (koliko god to bilo pogansko, a ne kršćansko) ako nisi vjernik. No o tome malo kasnije. Što se tiče samog obilježavanja prijelaza u novu godinu, tu nemam nekog prigovora. To je jedan simboličan praznik i dobro. Nije moja šalica čaja al nisam ja mjerilo svega. No imam problem s tim isforsiranim tulumom. Kamo ćemo, kaj ćemo piti, kaj ćemo jesti, kaj ćemo raditi bla bla. Ja bih najradije da svi proslave to što baš moraju proslavit i da se onda nađemo nakon toga bez nekih pritisaka. Moj temeljni princip je da radim što želim. Dakako, ima tu nekih ograničenja ali tu neki obvezni tulum to nije. To bi reklo da ću ići na novogodišnji lumtu ako to želim! Jer baš imam poriv otići na tulum 31.12.! Ali nemam taj poriv jer apsolutno svi imaju neka očekivanja od toga koja nadilaze neku običnu pijanku i onda to ubije dobro raspoloženje u meni. I inače sam poznat po tome da se pokupim usred nekog tuluma i odem doma ako mi nije zabavno. To se pogotovo odnosi na klubove jer to su mjesta za ples, a ne za druženje. To je tako zbog preglasne glazbe. Ples nije za mene jer sam previsok i onda bi to bilo smiješno i ne znam plesat. Niska ekipa se može razmahat, a ja bi pokupio sve oko sebe da malo raširim ruke. A i nije mi to zabavno. No dobro, odlazim sa tuluma jer mi je dosadno (čak i kućnih) i onda znate ono standardno nagovaranje "a daj ajde, još malo bla bla". To mi govore samo oni koji me ne znaju. :D Znao sam pitati zašto bih ostao al nitko nikad ne zna navest neki suvisli razlog pa me puste i onda s vremenom su naučili da radim što želim. Tu i tamo se netko razbahati i misli da će me nagovoriti na nešto tako da mi suptilno daje hintove no njihova pogreška je što misle da to neću primjetiti. No nije da sam tvrdoglav, promijenim ja mišljenje ako mi se ponude argumenti. Za Novu godinu toga nema: (1) Obilježavanje prijelaza u novu godinu - like I give a fuck! Al tko voli... ; (2) Specifičnost tog tuluma je nepostojeća. ; (3) Neko specifično jelo ne postoji izuzev odojka al jebote specijaliteta! :D Zaključak? Ne isplati se slavit novu godinu. Kad to nekom objasnim, onda mi navedu "majmunovo". Majmunovo kao opravdanje za slavljenje bilo čega jer hej napit ćemo se. Taj argument mi je debilan kao i argument tradicije. Jer inače se ne možeš negdje napit i najest? Samo za Novu godinu to možeš? Molim vas. I tako ja zadnjih jedno 4-5 godina kod sebe organiziram antitulum. Razlika u odnosu na ostala druženja koja se znaju odvit kod mene je ta što si skuhamo neko ozbiljno jelo i ostanemo malo duže. I ne, nije odojak! Broj ljudi koji su tome prisustvovali je varirao i kreće se od 3 (uključujući i mene) do 6. Znači nikakav spektakl. Ali i dalje je to "nešto" pa me frend izazvao da, ako već imam takav stav, sljedeće godine ostanem doma i odem spavati u 1. Šanse da će se to tako dogoditi su solidne!

No da se osvrnem na Božić. Rekoh, ne vjerujem u boga i protivim se svakoj religiji. Ne u smislu da bih ju istrijebio jer osobama slabijeg uma ona treba i vjerujem u slobodu izražavanja. Pa ako ti ne možeš podnijeti da ne znaš kako je sve nastalo, što je vrijeme, što je prostor, gdje je prostor i ostala pitanja koja muče svakog tko je imalo promislio o bitku, onda vjeruj da te stvorilo nedokazivo metafizičko biće. No uloga religije u društvu, koju si pripisuje primarno katolička crkva, je puno prevelika. Do te mjere je ukorijenjena da nitko ne radi na taj dan kad se navodno rodio navodni sin tog metafizičkog bića (osim birceva i konzuma)! I sad recimo krug ljudi s kojima se ja družim su 90% nevjernici svih vrsta (recimo ja sam ateistički agnostik) ali gotovo svi slave božić i imaju bor i daju si poklone. Licemjeri! Onda su tu razne racionalizacije. Npr meni je kul ta atmosfera, pa ja želim darovat ljude jer je meni to kul pa onda fino se jede i tak to. Jedino tu atmosferu mogu donekle tolerirati ali ne i poklone jer daj poklone kad hoćeš, a ne samo za božić niti hranu jer možeš jesti što hoćeš kad hoćeš. Al ne, jedna društvena skupina s čijim stavovima se mi ne slažemo je odredila da je 25.12. Božić i sad mi sve to što volimo moramo raditi isključivo tad. Meni je to glupo. Najbolje od svega je što svi oni priznaju da se drugi dan sve nastavi po starom no ajmo se prežderat jer to tak radimo odavno. Ah tradicija. Mrzim ju! A što se tiče božićne atmosfere, opet znamo što ona simbolizira pa je i ona zapravo neprihatljiva. Iako sve zbog čega je ljudima Božić kul je poganski običaj, počevši od datuma koji je takav zbog zimskog solsticija i saturnalija, što kršćanstvo čini još glupljim.

Ja uvijek kažem - ako želiš nešto postići, moraš početi od sebe. Ja sam počeo od sebe. A vi?

Da i ja skočim na taj bandwagon ili "O referendumu"

petak , 29.11.2013.

Nisam imao neku namjeru politizirati kad sam otvorio blog. Zapravo, nisam imao uopće viziju o tome što ću pisati osim da će to biti moja promišljanja. Ali dobro, idem i ja napisati svoj toliko puta ispoljeni stav. Vjerojatno će iz ovoga biti jasno čime se bavim u životu ali what the hell!

Prva stvar - legitimitet referenduma je apsolutan. Možete do sutra trubiti da je to diskriminacija ali ona to, prema hrvatskim zakonima i ostalim propisima, jednostavno nije. Ne namjeravam navoditi članke primjenjivih zakona, morat ćete mi jednostavno vjerovati. Suprotno izjavama nekih političara, koje su me btw dovele skoro do povraćanja, referendum se u RH može pokrenuti o bilo kojem pitanju pa teoretski i o tome želimo li uvesti anarhiju. Osobno bi me jako razveselio referendum o anarhiji ali nisam za anarhiju nego čisto da vidim izraz lica nekih ljudi kad spoznaju da je anarhija neodrživa. Ali bla. Jasno, neka ograničenja postoje pa tako referendumsko pitanje mora biti u skladu s Ustavom i zakonom. Npr. spominjalo se da bi mogli ograničiti prava nacionalnih manjina ali to je glupost jer postoji ustavni zakon koji to uređuje i Ustavni sud bi rekao "hell to the no!". Međutim, glede ovog pitanja nema ograničenja. Hoćete unijeti tu definciju u Ustav? Može.

Što se postiže unosom definicije "brak je životna zajednica između muškarca i žene" u Ustav? Rezervacija naziva "brak" za heteroseksualni brak do trenutka kad se ta definicija izmijeni ili makne iz Ustava za što je malo vjerojatno da će se ikad dogoditi, što ću objasniti kasnije. Znači to je to! Brakom će se zvati samo hetero brak, a gej brak će se zvati kako ga već nazovu. Iako meni je to smiješno, svatko će tu homoseksualnu registriranu zajednicu kolokvijalno nazivati brakom, a službeni naziv će se koristiti u dokumentima i među fanatičnim katolicima. Joke's on them! Ajme meni, kad vidim onu Markićku kako blagim glasom i sa smješkom objašnjava kako se ovdje štiti obitelj, ma joj glavu bih joj odgrizao! Ali uporni su ti fanatici s tom spikom, a plebs (izraz kojeg koristim za prosječnu osobu) to puši. I sad kad znamo da se referendumom ne postiže proklamirana svrha, zapitajmo se što je prava svrha! Svatko tko misli da Katolička crkva ovdje nije ovo inicirala ima iluzije. Ne bih se kladio u nešto jako bitno al evo, bilo bi me jako sram da se ispostavi da to nije tako. :D To bi bio big deal jer ne sramim se baš puno toga. Moja teorija je da je jedina svrha postići ideološku podjelu među stanovništvom. Mislim pratite medije, vidite da se svi svađaju kad stignu. Ili ak imate fejs, šanse su da vam je jedna opcija masovno zastupljena. Meni je cca 95% frendova protiv jer su mahom svi visoko obrazovani (ili na putu), a radikale sam većinom izbacio iz društva. Index.hr pokušava progurat nezaposlenost kao bitnu temu al uzalud jer plebs nije zainteresiran za nešto tako ideološki neutralno.

Kako će ovo utjecati na homoseksualce i uvođenje ekvivalenta braku za njih? Nikako osim što se neće zvati brakom. Boo-hoo, neće se zvati brakom ali imat će ista prava! Kme kme kme! Jasno, šanse da im se dopusti posvajanje su nepostojeće. Zasad. Mada, kad razmislim, ima ona neka presuda Europskog suda za ljudska prava u postupku protiv Austrije kad su rekli da se mora dopustiti posvajanje djeteta izvanbračnog gej partnera ako se dopušta u hetero izvanbračnoj zajednici. Možda nabace neku analogiju pa kažu "ako bračni drugovi mogu posvajat, mogu i gej partneri". Ali zakonodavac je šupak i radi kaj mu paše. Ustavni sud bi mogao eventualno ukinuti neki članak ili cijeli zakon ali ne bi mogao dodavati odredbe jer on nije zakonodavac. No hoćemo li ikad dočekati da se "životna zajednica između muškarca i žene" jednom transformira u "životna zajednica između dvije osobe"? Šanse su mizerne jer osim što nikoga nije briga kak se gej zajednica zove, pa valjda ni pedere, ne postoji prepreka da se u zakonu o gej partnerstvu napiše "na gej partnerstvo na odgovarajuć način primjenjuju se odredbe o braku" i hej, imamo sve isto pa čak i posvajanje. Tak da, who cares!

Ako ste se pitali, glasat ću protiv. Smatram da je smisao glup, ista definicija već postoji u OBZ-u i nitko nije izrazio namjeru da ju promjeni i mrzim vjerske fanatike. Ovo zadnje mi je glavni razlog, da budemo pošteni. Smatram li da biste i vi trebali glasati protiv? Svakako. Da sjebemo vjerske fanatike. Sad kad smo utvrdili da se niš pametno time ne postiže, možemo se bar time zadovoljiti. Namjeravate glasati protiv? Samo dajte, ovo je demokracija. Jer ako mi možemo imati ovako prizeman razlog za glasanje protiv, možete i vi glasati za jer želite nametnuti svoju ideologiju! Nedokazivo metafizičko biće i Hrvati!

Maske koje nosimo u javnosti ili "O neurotransmiterima"

utorak , 26.11.2013.

Priča o Vilhelmini (koja je sad cenzurirana jer ne želim da mi to bude prvi post :D ali radi se o nekoj curi s kojom sam se kratko viđao al je ispala totalni rob emocija i prevrtljivosti) me potaknula da razmislim o ovome. O čemu pričam? Kad se susrećemo s drugim ljudima, pravimo se da smo nešto što nismo. SVI. Radi li se o tome da krijemo neki svoj stav, svoju osobinu ili se aktivno pravimo da smo nešto što nismo, sasvim je nebitno. Real life acting! Moram priznati da volim glumiti u stvarnom životu iako sam svjestan da je to malo neiskreno. Ili nije? Jer karakter ljudi se mijenja...

Moja najdraža maska je maska samouvjerenosti. Tu masku mi je i Vilhelmina isfurala al vrlo brzo joj je pala. Ja nisam hodajuća nesigurnost ali u mojoj naravi (a vidjet ćemo kasnije da je to zapravo moja volja) je da preispitujem sve, a to je nekompatibilno sa apsolutnom samouvjerenosti. Zapravo sam hodajuća realnost al tak stavim masku, izađem u javnost i ignoriram vanjske negativne podražaje. A što ne znaš, ne može ti nauditi! To je zapravo kontrola nad lučenjem neurotransmitera jer neurotransmiteri su ono što uvjetuje naše osjećaje i ponašanje. To gotovo svi mistificiraju. Osjećaji kao nešto metafizičko! But then again, ogroman broj ljudi vjeruje u metafizička bića za koja nikako ne mogu znati da postoje pa me ne čudi da mistificiraju jednu najobičniju ovisnost o drugoj osobi (da, govorim o ljubavi iako me nemojte krivo shvatiti, ona je sasvim stvarna). Dakle, mind over matter. Um doista vlada nad materijom ali toga treba biti svjestan. Recimo, hodate bosi i udarite nožnim prstom u nogu od stola. Bol je grozna ali bol je samo u glavi. Jednom kad si adekvatno posložite neurone, paralelno s boli aktivirat će se i misao "to je samo u mojoj glavi". (neuroplasticity - sposobnost neurona da stvaraju nove i uništavaju stare neuronske veze, stvarajući time različite misli i obrasce ponašanja. nije izmišljotina, to tak stvarno funkcionira) Jasno, ako netko motornom pilom krene kao da će vam odpiliti ruku, razumno je maknut se jer iako je bol samo u glavi, odrezana ruka je stvarna, a korisno je imati obje ruke. You get the jest. I tako, hodam ja ulicom uspravno k'o rock zvijezda jer sam si tako posložio neurone i inhibiram razne kortizole i adrenaline. Jesam li to ja? S jedne strane, možemo reći da sam svjesno odlučio biti nešto što nisam i da to zapravo nisam ja, ali s druge strane možemo reći da time što stalno glumim samouvjerenost zapravo gradim te neuronske veze koje će me pretvoriti u deluzionalnu samouvjerenu osobu. Ok, upravo sam shvatio da je ovo drugo uvjetno točno. Jer neuronske veze se grade snagom uma. Ako nešto dovoljno puta ponovite, ta stvar će vam preći u naviku. Govoreći nekim laičkim neurološkim rječnikom, neuronske veze će se posložiti na način da se određen niz neurona upali kad krenemo raditi tu stvar i napravit ćemo tu stvar svaki put sve bolje (dok ne dođemo na određeni objektivno određeni nivo). Tako se razvijaju vještine, tako se razvija osobnost.

Razmišljajući dan, dva o prethodnom odlomku, sinulo mi je da "glumom" mi zapravo mijenjamo svoj karakter ali samo ako to želimo. Tako da ovdje se radi o voljnoj sastavnici. Ako pustiš uzde, konj će te odvesti svojim putem! Pa tako, recimo, ja danas odlučim da će mi se sviđati crvena kosa kod žena i kad dovoljno sam sebe uvjerim u to, to će biti moje uvjerenje. (video) Jako banalan primjer ali tako to funkcionira. Mistifikatori osjećaja često će reći - "ali ne mogu protiv sebe, dogodilo se!" Naše misli nisu prometna nesreća da se dogode ili da ne možemo utjecati na njih! To obično provale neke curke koje si briju na osjećajnost. Ne možeš protiv svog srca!!! Mislim istina je, ako ti srce prestane kucati, ne možeš protiv toga ali to je manje-više sve. Srce kuca ili ne kuca ali ono ne donosi odluke umjesto mozga. S druge strane, ako svaki dan glumimo ali svjesno inhibiramo promjenu svojeg karaktera, ti postupci ostat će na razini glume. Zaključimo ovaj rant besmrtnim riječima nepoznatog (bar meni) autora - "Tko hoće, taj nađe način. Tko neće, taj nađe ispriku."

Oznake: psihologija

Tko sam ja i zašto blog

ponedjeljak , 25.11.2013.

Imam 27 godina i dolazim iz Zagreba. Volim razmišljati o svemu (SVEMU!!!) i jako volim znanost i logiku. Sugerirano mi je da sam ekstrovert i attention whore pa eto! To su zapravo i 2 osnovna razloga zašto sam se odlučio na ovo. Ne zanima me hoće li ovo netko čitati jer ja imam iluziju da dobivam pažnju, a što ne znaš ne može ti nauditi! Zamišljam si ovdje pisati svoja razmišljanja o svemu što mi padne na pamet na kritičan i ciničan način iako mi je namjera iznositi detalje iz mojeg života na način koji će sakriti moj pravi identitet pa eto. There will be name-calling and lies!